„Ako učitelj voli samo posao, on je dobar učitelj. Ako učitelj voli učenika kao otac ili majka, on je bolji od onog učitelja koji je pročitao sve knjige, ali ne voli ni posao ni đake. Kad učitelj sjedini ljubav prema poslu i prema učenicima- on je savršen učitelj.“
Lav Nikolajević Tolstoj
U petak, 21.9. nastavnica Geografije Rada Dželajlija odradila je svoj zadnji radi dan u našoj školi. Dostojno i vrlo emotivno oprostila se s djecom i svojim radnim kolegama. A došla je k nama davne 1997. godine…
Pokazala se kao učiteljica koja voli svoj posao. Kroz školska vrata ulazila bi nasmijana ostavljajući sve brige i probleme iza njih. Sate je ispunjavala smijehom i šalom pa su djeca nekako lakše učila „tešku“ geografiju. Njeni su sati bili zanimljivi, a prezentacije slikovite. Školski život obogatila je brojnim projektima i kvizovima i uvijek bi na kraju učenike nesebično počastila slatkim nagradama. Djeca su osjetila da, osim što ih je poučavala Geografiju, učila ih je i pravim životnim vrijednostima. Čim bi došli u peti razred, zavoljeli bi dobru i vedru nastavnicu Radu. I tako je mnoge generacije kao nastavnik, a neke i kao razrednik (koji su imali sreće), dovela do kraja osnovne škole i ispratila ih dalje. I bilo bi joj toplo pri srcu kad bi joj se kasnije u životu ti njeni đaci javili kad bi je sreli.
A danas, na kraju njenog radnog puta, ispraćamo mi Radu. Kao kolektiv ostajemo siromašniji za jednu dobru i iskrenu dušu koja nam je mogla svima biti životni uzor u svemu. Ispraćamo ženu koja je svoju dobrotu, osmijeh i životnu radost sijala školom i tako ostavila sjajan trag na svima nama. Ženu koja je sjedinila ljubav prema poslu i prema učenicima. Da, ona je savršen učitelj! I čovjek!
Nedostajat ćete, Rado. Kažu da „gdje završava cesta, počinje novi put“. Mi Vam želimo miran put u zdrave i bogate umirovljeničke dane!
Kolektiv OŠ Grigora Viteza Poljana
