Ušavši 13. travnja u Arrivin bus, nismo ni sanjali da smo ustvari ušli u – vremeplov koji nas je odveo u živote naših poznatih pisaca, ali i živote malih ljudi čija imena nisu slavna, ali su ispisala povijest ovog lijepog grada na Savi.
Došavši u Slavonski Brod, ušli smo u odaje Franjevačkog samostana. U njemu je svoje osnovnoškolske dane proveo pjesnik Dragutin Tadijanović u čijoj smo Spomen- sobi čitali i slušali njegove pjesme.
Šetnjom uz Savu došetali smo do kuće Brlić u kojoj je Ivana Brlić- Mažuranić napisala svoje najljepše bajke. Mogli smo osjetiti prisustvo malih kućnih duhova koji su virili iz njena kamina. Sa zidova su naš pozdravljali članovi Ivanine obitelji, a Ivanin radni stol kao da je čekao da Ivana sjedne i napiše novu, čudesnu bajku. Šećući do Tvrđave, sretali smo brodskim ulicama likove iz njenih bajki i priča- malog nasmijanog Hlapića i strašnoga majstora Mrkonju, Jagora, Nevu Nevičicu,…
Klikom na fotografiju pogledajte kako im je bilo.
Dobivši propusnicu, ušli smo u Tvrđavu koja je nekada bila čuvarica granice na Savi i u kojoj je moglo boraviti čak 4 000 vojnika. Davno je prohujalo vrijeme vojničkog života koji se u Tvrđavi odvijao, ali bedemi i mnoga mjesta u njoj daju naslutiti o njenoj važnosti. U polju tratinčica koje danas rastu unutar bedema snimili smo lijepe fotografije za uspomenu.
Put nas je dalje odveo na Ranč „Ramarin“ na kojem smo objedovali i ostatak vremena proveli igrajući se u prirodi.
I tako je završio naš Dan Ivane Brlić- Mažuranić. U lijepom sjećanju ostat će nam mladi Brođani koji su kostimima, glumom i vedrinom dočarali Hlapića, Mrkonju i ostale… Ali i svi naši zajednički provedeni trenutci kojih ćemo se sigurno nekada kroz život rado sjetiti.
