- travnja učenici 3. razreda ugostili su na satu PID-a baku Tonku. Pozvali su je da ispriča kako se nekad živjelo i kakvo je bilo njeno djetinjstvo.
Baka Tonka je rođena davne 1944. godine. U vrijeme kad nije bilo struje, a obitelji su se navečer okupljale uz „petrolejku“. Nije bilo igračaka, već su igračke izrađivali sami. Odjeća se prepravljala od starije braće. Nije bilo cipela, već su se zimi nosile drvene papuče vani, a štrikane unutra. Jedva se čekalo proljeće pa da mogu bosi u školu.
Baka Tonka imala je veselo djetinjstvo. Uživala je u penjanju po drveću na najvišu granu na kojoj bi zajedno sa sestrom pjevala. Neopisiva sreća bila je za dobiveni slatkiš!
Nije bilo zamrzivača. Jelo se sezonsko povrće. Meso se držalo u kantici u bunaru. Omiljeni kolači bile su buhtle s pekmezom i štruce s makom.
Nije bilo kupatila kakva imamo danas. Kupali su se u „veš kotlu“. Od pepela se kuhala „lukšija“ te se njome prala kosa. Kakav je tad sjaj imala kosa!
Blagdani su se slavili u krugu obitelji. Za Božić su bor ukrašavali zašećereni bomboni u sjajnom celofanu. Djeca bi ih pojela i umjesto bombona stavljala drvce da ne vide mame.
A škola? U školu se išlo pješke i po snijegu i po kiši. Baka Tonka je bila antunovački đak. Učione su grijale peći na drva. Razredi su bili puni djece- preko dvadesetak! Nije bilo gableca kao danas, već je svaki dan jedna mama pekla kruh i uz njega su djeca dobivala mlijeko u prahu. Nije bilo bilježnica, već pločica sa špagom i spužvicom. Torbe su bile krpene pa je često kiša obrisala zadaću s pločice. U školi su se vezli ručni radovi. Važan je bio krasopis. Važno je bilo i lijepo ponašanje. Tankom šibom „dobrijani“ su dobivali packe. Učitelji su bili strogi i pravedni. Bilo je puno više poštivanja i uvažavanja nego danas.
Probudile su se baki Tonki uspomene. Priča živo kao da se sve to događa sada. Svojim ukućanima je veselo rekla da danas ide na „popravni“ u školu. Mi joj danas dajemo čistu peticu iz zalaganja. Nije nam baš bilo jasno kako je tad mogla živjeti bez mobitela i puno toga, ali nam je bilo jasno da je tada bila sretna. Čista je slučajnost bila da je baš toga dana baki Tonki 82. rođendan. Ponovno je doživjela da joj cijeli razred pjeva rođendansku pjesmu.
Živjela nam dugo baka Tonka!
